Make your own free website on Tripod.com

.:Glavna
.:O sajtu
.:Clanovi
.:Forum

.:Tabela
.:Rezultati

.:Horde Zla
.:FK Sarajevo
.:Stadion Kosevo
.:Sampionske price
.:Sarajevski derbi
.:Pjesme

.:Audio
.:Video
.:Galerija

.:Horde Zla
.:FK Sarajevo

.:Webmaster

HISTORIJA FK SARAJEVO I HORDI ZLA

Mjesec nakon oslobodjenja grada Sarajeva 1945.god., u glavnom gradu BiH doslo je do obnove sportskog zivota. Na inicijativu Rate Dugonjica u zgradi Hipotekarne banke sastali su se mladici, kojima su se pridruzili svi poznati sportski radnici iz prijeratnog perioda (1941-1945).

Fuzijom fudbalskih klubova "Udarnik" i "Sloboda", 24.oktobra 1946.god., osnovano je S.D. "Torpedo". Za predsjednika Drustva izabran je Safet Dzinovic, a za potpredsjednike Vojo Markovic i Alojz Stankovic. U avgustu 1947.god. Sportsko drustvo "Torpedo" promijenilo je ime u S.D. Metalaca "Sarajevo". Od 20.5.1949.god., FK Sarajevo djeluje kao sportska organizacija. Prvu utakmicu pod imenom FK Torpedo, Sarajevo je odigralo 03.11.1946.god. Tadasnji sastav ekipe "Torpedo" izgledao je ovako: 1.Hodzic, 2.Vlajcic, 3.Sarenkapa, 4.Mantula, 5.Paukovic, 6.Glavocevic, 7.Tosic, 8.Pecelj, 9.Novo, 10.Fizovic, 11.Strinic.

Da puna obnova fudbala u glavnom gradu BiH nece biti brza i lahka, potvrdila su prva prvenstvena takmicenja. U direktinim kvalifikacijama za ulazak u Prvu saveznu ligu, Sarajevo je eliminisalo novosadsku "Slogu" (3-3 / 5-1). Tada je Sarajevo bilo pojacano sa nekoliko tadašnjih prvotimaca "Zeljeznicara" (Golac, Lazarevic, Alajbegovic, Konjevod, Lovric, Silic i Rajnic). Te prve godine, FK Sarajevonije uspjelo sacuvati status prvoligasa; u drustvu najboljih ostaju samo jedno ljeto. Nakon toga, 1950.god., ponovo su medju najboljim. Jos samo jednu sezonu (1957/58) Sarajevo nije nastupalo u Prvoj ligi. FK Sarajevo postaje stabilan prvoligas i pocinju se redati uspjesi. Prvu titulu prvaka Sarajlije osvajaju 1966./67., a drugu 1984./85. Klub je jos dva puta bio vice-prvak (1965. i 1980.) i tri puta finalista Kupa Jugoslavije (1947., 1966. i 1982. godine). Ovaj kolektiv ne biljezi uspjehe samo u seniorskoj konkurenciji; poznata je orijentacija ka vlastitim snagama, a mladje selekcije su takodje imale uspjeha. FK Sarajevo je igralo u Kupu evropskih sampiona, Srednjoevropskom kupa, Rapan Kupu, Balkanskom Kupu i Kupu UEFA, gostovalo je u mnogim zemljama na cetri kontinenta. Svuda su bili lijepo primljeni, a o njihovoj igri pisalo se u superlativima. Potvrda za ove cinjenice su brojni pehari kojih ima oko 950, a za svaki od njih vezana je neka lijepa uspomena. Imena Asima Ferhatovica, Safeta Susica, Mirsada Fazlagica, Vahidina Musemica, Boska Antica, Edhema Sljive i danas se spominju u pricama o velikim fudbalskim znalcima. FK Sarajevo imalo je brojne entuzijaste, sportske radnike koji su svojim radom stvorili uslove za sve uspjehe.

Sarajevo je tradicionalno imalo sjajne navijace uz ciju pomoc se i osvaja titula '84./'85. Te sampionske godine pratili su Sarajevo gotovo na svim gostovanjima, a na "krilima" su redane pobjede na Kosevu. Poslije te sampionske generacije FK Sarajevo pada u veliku krizu i godinama ce se nalaziti na dnu prvoligaške ljestvice. Ali sa losim rezultatima FK Sarajeva dolaze godine kada navijaci Sarajeva bivaju ti koji predstavljaju klub i grad. Godinama su se navijaci Sarajeva nalazili na istocnoj tribini i zvali se "Pitarima".

Ova stalna grupacija je brojala oko 300 mladica, a ovaj broj bi se povecavao na 1000 i cak 2000 na utakmicama sa klubovima velike cetvorke. Na utakmici sa Crvenom Zvezdom 1987.god., kada su se navijaci jos uvijek nalazili na istocnoj tribini, jedan od "Pitara" ofarbao je pravu zmiju (poskoka) u boju kluba (bordo-bijelu) i bacio je na klupu sa rezervnim igracima Zvezde. Odmah nakon tog dogadjaja "Pitari" su proglaseni opasnim po okolinu i prebaceni su na sjevernu tribinu. Upravo ovaj potez tjera navijace da razmislju o promjeni imena, a iste te godine ideja je sprovedena u djelo. Naime, u tadasnjem hotelu "Beograd" (danasnja "Bosna") sastaje se grupa navijaca Sarajeva: Kemo Lilic, Edin Celik, Almir Puzic-Puza, Cosic Dzemal i drugi, koja je smislila ime navijacke grupacije "Horde zla". Igrom slucaja na stolu gdje se sjedilo nalazio se crtani roman Zagor sa nazivom "Horde zla" što je bio osnovni razlog navijacka skupina dobije ovaj naziv.

Odmah po osnivanju uspostavili smo kontakt sa upravom Kluba sa tadasnim direktorom Svetozarom Vujovicem. Kao rezultat dobrih odnosa ubrzo smo dobili svoje prostorije u "Cedusu". HZ ulaze u Omladinski savez Sarajeva i dobijamo registraciju pod imenom "Horde zla marketing" i registrujemo se na sudu. Putem "Horde zla marketinga" i putem clanarine "Horde zla" dobijaju stvari koje ce ih ciniti prepoznatljivim u cijeloj Jugoslaviji, izradjuju se sablonski transparenti, salovi, kape, majice, bedzevi, a sve u cilju predstavljanja grupe u najboljem svjetlu. Od novca sakupljenog od prodaje rekvizita i od clanarine dobijaju se sredstva za nabavku pirotehnike. Nezaboravne su koreografije "Hordi zla" protiv Dinama (bakljada koja je proglacena trecom u Jugoslaviji), Hajduka, C.Zvezde, Zelje. Pirotehnika je predstavljala jedan nacin izrazavanja u koreografijama, ali grupa je i dalje koristila tipicne engleske animacije kao što su grlo i dlan. Poznato je da Horde zla drze i rekord u neprekidnom navijanju, koje je trajalo punih 45 minuta. Krajem osamdesetih i pocetkom devedesetih godina FK Sarajevo igralo je vrlo lose, ali pomoc Hordi zla da Klub opstane u Prvoj ligi bila je mozda i kljucna. HZ su pratile Sarajevo po mnogim gradovima ex-Jugoslavije kao sto su Osijek, Novi Sad, Beograd, Zagreb, Mostar, Ljubljana, Tuzla. HZ u tim godinam prate i KK Bosnu u "Skenderiji", a poznata su i gostovanja u "Pioniru" i "Ciboni".

U bivsoj drzavi, u politickom smislu, HZ se ogradjuju od nacionalizma jer ova grupa je oduvijek etnicki sarolika i cine je Bosnjaci, Hrvati, Srbi i drugi. Tako je i danas. Okosnicu HZ cine muckarci, ali ni broj navijacica (koje se nazivaju "Kraljice zla") nije za potcjenjivanje. U proslosti su HZ imale i svoj bend, koji se zvao "Visosti Horde zla" (VHZ). Povodom trogodisnjice postojanja, 6.oktobra, HZ organizuju "Bordo vece" na kojem je prisustvovalo 3000 mladih ljudi, a gosti te veceri bili su Tifa Band (Sarajevo), Jura Stublic (Zagreb) i Partibrejkersi (Beograd). Kasnije se radi promocija fotografija Dragana Dj.-Straznog i knjige "Huligani" u "Crvenoj galeriji" u Sarajevu. Da su Horde Zla jaka navijacka skupina pokazuje i njihova brojnost na utakmicama Prve lige bivse Jugoslavije (znalo se okupiti i do 5000 navijaca). Tim podatkom su se mogli pohvaliti samo navijaci C.Zvezde, Hajduka, Partizana i Dinama.

Poslije ovih sjajnih uspjeha i niza godina provedenih sa svojim ljubimcima uslijedilo je pakleno ratno vrijeme i agresija na BiH i Sarajevo. Tada vecina pripadnika "Hordi zla" staje na branik svoje domovine u redovima Armije BiH i MUP-a. Poslije toga slijedi novo poglavlje u historijatu FK Sarajeva i HZ. FK Sarajevo konsoliduje svoje redove i polahko se vraca u vrh fudbala u BiH; osvaja Kup BiH 1996/97, Super Kup 1996/97, Kup 1997/98 i titulu sampiona 1998/99. Na isti nacin se i Horde zla dizu iz pepela i iz nicega se ponovo stvara najjaca navijacka skupina u BiH. Iz tog poslijeratnog preioda treba izdvojiti gostovanja 1996. godine u Jablanici, dok su oko Sarajeva jos uvijek bili cetnicki topovi, kao i odlazak u Kakanj i Travnik iste godine. Ali pravi povratak HZ prave za svoj 10. rodendan 1997. godine. Horde zla su uvijek i svugdje sa svojim klubom i tako obilaze sve gradove u BiH gdje je igralo Sarajevo. Poslije tog velikog "come back"-a HZ idu korak dalje, vracajuci puni sjaj svoje grupe, ali postizu i nesto vise. Na proljece 1998. prave najvecu bakljadu na Balkanu sa preko 300 baklji odjednom upaljenih, a samo dvije godine iza toga prave i najvecu zastavu na Balkanu.

Ne znamo sta nam nosi buducnost, ali je sasvim sigurno da ce FK Sarajevo i Horde zla biti najbolji u Bosni i Hercegovini kao i do sada.

© Horde Zla - Switzerland 2003