Kao da se sudbina drugi put poigrala sa FK Sarajevo, njegovim brojnim navijacima i svima onima koji su bili uz ovaj klub. Naime, 1985. godine Sarajevo je po drugi put uspjelo da osvoji naslov prvaka bivse drzave, ali, slicno onom prvom trijumfu 1967. godine, u situaciji kada se malo ko nadao ovom velikom uspjehu. Naime, pred tu sezonu iz tima su otisli Srebrenko Repcic, zatim Rade Savic, Branko Bosnjak, talentovani Boban Bozivic bio je teze povrijedjen. U Strucnom stabu, koga su sacinjavali svi bivsi asovi ovog kluba, Bosko Antic, Mirsad Fazlagic i Denijal Piric, medjutim, bili su uvjereni da i ovaj sastav moze dosta, bar da se nadje u vrhu prvenstvene tabele.

Igre koje su u toj sezoni prikazali fudbaleri Sarajeva, bile su, zaista, izvanredne. Protivnici su redom stadion Kosevo napustali pognute glave, ali i sa gostovanja Sarajlije su osvajali znacajne bodove. Ekipa je bila kompaktna, u njoj je svako imao svoj poseban zadatak koji je bespogovorno izvrsavao, a sve se to uklopilo u jedno harmonicnu cjelinu. I titula je stigla u glavni grad Bosne i Hercegovine. Djurkovic, Radeljas, Kapetanovic, Janjos, Hadzibegic, Jozic, Jakovljevic, H.Musemic, S.Merdanovic i Pasic, bila je postava koja je najcesce nastupala, a veliki udio u osvajanju naslova prvaka dali su, svakako i Slobodan Janjus, Zijad Svrakic, Dragan Bozovic, Nihad Milak.

Bila je to godina pune afirmacije igrackih vrijednosti Faruka Hadzibegica, Davora Jozica, Dragana Jakovljevica, Mehmeda Janjosa, Mirze Kapetanovica, Slavise Vukicevica, Predraga Pasica, Radeljasa, Husrefa Musemica i Senada Merdanovica, koji su, kada se individualno cijene, bez sumnje bili vrhunski fudbaleri. Uostalom, ne bez razloga, za ovu generaciju igraca Sarajeva se kaze da je bila medju najboljim, ili cak najbolja koju je klub ikada imao!

PREDRAG PASIC, fudbaler
Mnogi simpatizeri kluba sa Koseva jos uvijek na pominjanje imena Predraga Pasica, nekako sa sjetom govore "E, da nam je sad Paja, gdje bi nam bio kraj". Na prostorima bivse Jugoslavije mamio je aplauze publike, zahvaljujuci svojim nepresusnim talentom za fudbalsku igru, bez obzira gdje je igrao.

Kruna njegovic dobrih igara u domacem prvenstvu svakako je osvojena titula u sezoni 84./85.
Mislim da smo te godine napravili veliko iznenadjenje. Kako se FK Sarajevo nije nalazilo cesto u borbi za sam vrh, tim je nasa titula dobila na snazi. Htio to neko priznati ili ne, ali tadasnji klubovi velike cetvorke bili su u prednosti. Eto, Sarajevu je uspjelo da taj njihov niz presjece po drugi put sa mojom generacijom.

Tu generaciju mahom su cinili igraci ponikli u redovima Sarajeva.
Tacno. Nas sedmorica smo eto krenuli od pionira i stigli do seniorskog tima. I u omladinskoj konkurenciji smo napravili dosta. Osvojili smo Kup Jugoslavije, igrali u finalu prvenstva, da bi nakon 15 godina mukotrpnog rada postigli ono sto mnogim sportistima ne podje za rukom, biti najbolji u drzavi.

Dugo vremena ste vodili mrtvu trku sa Hajdukom. Koja je po Vama bila presudna utakmica?
Mislim da su kljucne utakmice bile u Novom Sadu i Zagrebu protiv Vojvodine i Dinama. Obje utakmice smo rijesili u svoju korist 2:1. Premda ne bih zanemario ni ulogu "Zelje", koji je u predposljednjem kolu igrao sa nasim izravnim konkurentom Hajdukom na Kosevu 4:4, sto je nama i te kako islo u prilog. Tako su i nase komsije pridonijele da titula dodje na Kosevo.

Sadasnja generacija bordo momaka se ima na koga ugledat.
Sve to sto smo postigli ne bih mogli da medju nama nije bilo izrazeno veliko drugarstvo. To sam tek shvatio kada sam zavrsio karijeru. Ako ekipa ne dise jednom dusom, tesko da moze bitno sta veliko napraviti. A ta moja generacija je bila upravo takva. Svi za jednog - jedan za sve - rekao je Paja Pasic.